Plati pice da ti pricu ispricam
o covjeku s kraja proslog stoljeca
kad su zemljom tekle suze, krv i znoj
a junaka bilo k’o u pjesmi narodnoj
Sloboda je zid s cvrstim vratima
a hrabrost je kljuc sto vrata otvara
bez pitanja otis’o je medju prvima
i nije ga bilo pet dugih godina
Ej procvala mi ruza kalemljena
zemljo moja suzom natopljena
Ref.
U kamenu slova pisu, stoje ponosno
navik zivi onaj koji zgine posteno
i zato ne bole rane, rane duboke
bole lazi i prevare, rijeci pogane
Kad se poslije svega kuci vratio
sto puta je rukom na se krenuo
krenuo pa stao, jer i kad nemas kud’
cekaj, Bog sve vidi i nije uzalud
Ej procvala mi ruza kalemljena
zemljo moja krvlju natopljena
Ref. 2x
Za ovakve stvari krivi smo i mi
jer smo na junake svoje pljunuli
i tu prica moja ne zavrsava
plati pice prijatelju, znam ih puno ja