Tam – Kako treba

Nekad u polusnu zamisljam da lezim u tvom krevetu

u tvojoj plavoj sobi, kakve magije je bilo tu

i nosim tvoju plavu kosulju

mazis me po kosi, snovi uvek isto mirisu

Ne zovi me, znas da doci cu

jer bolje je kada nisi tu

i boli me sve sto pricaju

ma koliko tacno, ja da stavim tacku ne mogu

I nisam sama, ti nikad nisi sam

kako da bude kraj, vole se

niko lepse od nas dvoje

buka i galama, a oko tebe mrak

Ne brini tu sam ja

voli me k’o da druge ne postoje

voli me k’o da druge ne postoje

Ja ne znam kako mozes da

znas sta osecam i da pustis me da odem

i svaki put sve iznova

ponekad se zapitam kad si moj, sto nisi

Nekad u polusnu zamisljam to leto u tvom krevetu

krisom kasno kazes: „Tise, samo da ne saznaju“

i skidas moju plavu haljinu

ljubis me po vratu, snovi uvek isto mirisu

Ref.

Ja ne znam kako mozes da

znas sta osecam i da pustis me da odem

i svaki put sve iznova

ponekad se zapitam kad si moj, sto nisi ovde

Ja ne znam kako mozes da

znas sta osecam i da pustis me da cekam

i svaki put sve iznova

hajde barem jednom da probamo kako treba

Ne zovi me, jer bolje je i boli me

ne zovi me, jer bolje je i boli me

voli me k’o da druge ne postoje

Ref.

Objavljeno
Kategorizovano kao Tam

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *