Toma Bebic – Devizna balada

Cili zivot jema san svoj kumpir

svoga spara i svoju bevandu

a sa´ nisto verdure

zubaca iz leda i botilju vina

kupi´ san u ducan

Zar smo i´ rodili

zar smo s njima patili

majko, moja majko

kad nan nijednega ni

Di su nasa dica mila

majko, majko, kazi mi

u ke su se kantune

svita razbizali

Va´ja rec´ – situ se mene

i mene i stare svoje

pa nan sa´ju devize

dolore i koju marku

Koji put, dojde i pismo

u njemu, po dvi-tri rici

pitaju nas za zdravje

i je li cagod triba

Ca cedu puste marke

dolori i Bozje mane

kad su nan oci daleko

u nase stare dane

Osusilo se lozje

raspukla maslina

i smokva je posla kvragu

Jedino stari bor, povr´ kuce

ca je uvik bi´ ovaki

za dispet vrimenu

ka´ da se ruga

Di su vasa dica mila

judi, zene, kazite

u ke su se kantune

svita razbizali

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *